Dvanaest dana sjećanja: 12. juli

Ujutro 12. jula, panika se dodatno povećala kada su bosanski Muslimani ugledali pripadnike snaga bosanskih Srba kako dolaze sa svih strana.Tokom dana, pripadnici snaga bosanskih Srba zapalili su nekoliko kuća i stogova sijena u okolini Potočara.  Do tada je u Potočarima bilo između 25.000 i 30.000 bosanskih Muslimana, od čega su 5 do 10% činili vojno sposobni muškarci. Humanitarna situacija je bila katastrofalna; nije bilo dovoljno vode, hrane i lijekova za bosanske Muslimane, niti je bilo dovoljno klozeta. Vrućina je bila paklena. Neke žene su se porodile. Neki ljudi su umrli, dok su neki drugi izvršili samoubistvo ili pokušali da ga izvrše. U toku noći s 12. na 13. jula, u blizini baze UN-a čula se pucnjava. Pripadnici snaga bosanskih Srba tukli su i seksualno zlostavljali bosanske Muslimane u Potočarima. Neki od njih odvedeni su iz objekata u Potočarima i nisu se vratili. nTakvo zlostavljanje nastavilo se i 13. jula. 

  Preuzimanje kontrole nad Potočarima i razoružavanje Nizozemskog bataljona. U ranim jutarnjim satima 12. jula, u skladu s naređenjem koje je Mladić izdao Borovčaninu na Pribićevcu u toku noći s 10. na 11. jula 1995., združene jedinice snaga bosanskih Srba preuzele su kontrolu nad posmatračkim položajem Papa na Žutom mostu. U sastavu jedinica koje su u tome učestvovale bili su pripadnici MUP-a pod komandom Borovčanina − 1. četa PJP-a iz Zvornika, Jahorinski regruti koje su predvodili Duško Jević i komandir 1. čete Mendeljev Đurić, kao i jedna mješovita četa MUP-a Janja − i vojnici Bratunačke brigade.

Na posmatračkom položaju Papa, te snage su pripadnicima Nizozemskog bataljona oduzele šljemove, pancirne prsluke, oružje i jedan oklopni transporter, i prekinule vezu s njihovim operativnim centrom. Vojnicima Nizozemskog bataljona prijetili su vatrenim oružjem i držali ih u pritvoru do 21:00 sati. Pripadnici snaga bosanskih Srba, među kojima su bili i pripadnici Jahorinskih regruta, nastavili su putem prema Potočarima. Pucali su, a meci su padali blizu baze UN-a. Vojnici bosanski Srbi rasporedili su se u ofanzivnom poretku prema bazi UN-a, i nastavili da napreduju dok ih nije zaustavila crveno-bijela traka koju je Nizozemski bataljon upotrijebio da obilježi prostor na kome su se nalazili bosanski Muslimani. Vojnici Nizozemskog bataljona zauzeli su položaje oko baze i fabrika. Pripadnici Jahorinskih regruta razmješteni su oko baze UN-a.  Neki vojnici bosanski Srbi, među kojima i Vukovi s Drine, kretali su se oko baze.  Borovčanin je vidio pripadnike VP-a Bratunačke brigade kako vrše „određene provere“ bosanskih Muslimana koji su bili vojno sposobni.  Neki od vojnika bosanskih Srba psovali su bosanske Muslimane. Do 13:00 sati toga dana, snage bosanskih Srba preuzele su kontrolu nad Potočarima. Otprilike u vrijeme kada su vozila za prevoz bosanskih Muslimana stigla u Potočare, pripadnici Jahorinskih regruta predvođeni Đurićem prijetili su oružjem vojnicima Nizozemskog bataljona stacioniranim blizu autobuske stanice, koji su bili prisiljeni da im predaju svoje oružje, pancirne prsluke, vojnu opremu i sredstva veze. 11 vojnika Nizozemskog bataljona i jedan ljekar iz Nizozemskog bataljona bili su zadržani nekoliko sati na jednom mjestu pored autobuskestanice. Poslije ponovljenih protesta upućenih Đuriću, oni su najzad pušteni i poslati natrag u bazu UN-a.  Ujutro 13. jula, Rave je vidio Mladića u Potočarima i rekao mu da su pripadnici snaga bosanskih Srba ukrali oružje i materijal od Nizozemskog bataljona. Mladić je uvjeravao Ravea da će svojim vojnicima izdati instrukcije da od vojnika Nizozemskog bataljona ništa ne kradu. 

  Prevoz iz Potočara od 12. do 21. jula 1995.   Obezbjeđivanje vozila i goriva

 Dana 11. jula uveče, Mladić je naredio Petru Škrbiću da se mobilišu autobusi za „evakuaciju“. Dana 12. jula ujutro, prije 10:00 sati, on je uputio hitan poziv Ministarstvu odbrane RS-a, tražeći da ono naredi svojim sekretarijatima u Sarajevu i Zvorniku da mobilišu najmanje 50 autobusa koje treba uputiti na stadion u Bratuncu (dalje u tekstu: stadion u Bratuncu) do 14:30 sati toga dana. Na osnovu tog zahtjeva, Ministarstvo odbrane RS-a naredilo je tim sekretarijatima da smjesta obezbijede autobuse i upute ih na naznačenu lokaciju u naznačenom roku. Postupajući po tim naređenjima, Ministarstvo odbrane RS-a zatim je izdalo naređenje svim sekretarijatima Ministarstva odbrane u Zvorniku, Milićima, Vlasenici, Šekovićima i Bratuncu da, ako je potrebno, do daljnjeg otkažu sve redovne autobuske linije kako bi autobusi i vozači mogli odmah da se jave u sportski centar u Bratuncu. U skladu s naređenjima Ministarstva odbrane, vozila su tog dana zaista mobilisana, što je paralisalo redovni prevoz putnika.

Za to vrijeme, i Drinski korpus je reagovao na Mladićevo naređenje. U 07:35 sati 12. jula, Krstić je, u svom svojstvu načelnika štaba korpusa, izdao instrukcije potpukovniku Rajku Krsmanoviću, načelniku za saobraćaj Drinskog korpusa, da mobiliše ukupno 50 autobusa s Pala, iz Višegrada, Rogatice, Sokoca, Han Pijeska, Vlasenice, Milića, Bratunca i Zvornika i da ih pošalje na stadion u Bratuncu do 17:00 sati tog dana. Istog tog jutra, i Živanović je izdao naređenje svojim potčinjenim brigadama da se svi raspoloživi autobusi i minibusi koji su vlasništvo jedinica VRS-a stave na raspolaganje Drinskom korpusu i upute na stadion u Bratuncu. On je takođe izdao uputstva u vezi s lokacijama za distribuciju goriva i naveo da je Komanda Drinskog korpusa uputila zahtjev Ministarstvu odbrane RS-a da se mobilišu privatni autobusi. Potčinjene brigade su postupile u skladu s ovim naređenjem i uputile vozila kao što se od njih tražilo.

Na osnovu Mladićevog naređenja, u 10:00 sati tog jutra Komanda Drinskog korpusa obavijestila je Glavni štab da su autobusi koje je Glavni štab tražio od jedinica Drinskog korpusa obezbijeđeni, uz napomenu da je Komandi u tom trenutku njihovo krajnje odredište još uvijek nepoznato. Istog tog jutra, Vasić je izvijestio MUP RS-a da je za prevoz obezbijeđeno 100 kamiona. Ranije tog jutra, oko 8:00 sati, u Komandi Bratunačke brigade održan je sastanak na kome  su između ostalih bili Mladić, Krstić, Deronjić i Vasić, i na kome su „podijeljeni zadaci svim učesnicima“. Mladić je pitao Davidovića, Simića i Aleksandra Tešića − sekretara Sekretarijata za narodnu odbranu u Bratuncu − koji su svi takođe prisustvovali sastanku, šta da rade s bosanskim Muslimanima iz Srebrenice. Mladić je rekao „ima ih mnogo [bosanskih Muslimana iz Srebrenice i] treba nam dosta prevoznih sredstava“. Mladić je zatim dao Tešiću uputstvo da se odmah izvrši mobilizacija autobusa i kamiona za prevoz oko „20.000 stanovnika, danas ili sutra.“ Za to vrijeme, VRS je imao poteškoća da obezbijedi dovoljne količine goriva. Na primjer, Komanda Drinskog korpusa zatražila je dodatno gorivo: 10.000 litara dizela i 2.000 litara benzina.

Osim toga, Bratunačka brigada je nadgledala raspodjelu goriva autobusima i kamionima 12. i 13. jula.  U skladu s naređenjem da se obezbijede vozila za prevoz iz srebreničke enklave, Komanda Drinskog korpusa je istog dana poslala hitno naređenje Zvorničkoj i Bratunačkoj brigadi da regulišu saobraćaj na raskrsnici Konjević Polje i na putu Konjević Polje–Bratunac, s uputstvom da „autobusi za evakuaciju“ treba da imaju prioritet. Postupajući po uputstvima, Zvornička brigada je izvršila naređenje i poslala odred Vojne policije u Konjević Polje. U nekom trenutku 12. jula, vojni posmatrač UN-a Joseph Kingori je vidio Mladića u Potočarima i rekao mu da UN namjerava da preveze srebreničko stanovništvo autobusima Mladić mu je odgovorio da on već ima svoje autobuse i da će on prevesti ljude u Tuzlu da se „tamo pridruže svojoj braći“. Ubrzo potom, autobusi su počeli da pristižu. Oko 14:00 ili 15:00 sati, pukovnik Lazar Aćamović, pomoćnik komandanta Drinskog korpusa za pozadinu,  došao je kod Frankena, rekao mu da je on zadužen za prevoz civila, i zatražio prevoz i gorivo; međutim, Nizozemski bataljon nije imao goriva. Dana 13. jula, Ministarstvo odbrane RS-a poslalo je slična naređenja sekretarijatima u Sarajevu i Zvorniku, a ovoga puta i sekretarijatu u Bijeljini, tražeći hitnu mobilizaciju prevoznih sredstava i vozača iz određenih opština, koje treba ili poslati na stadion u Bratuncu ili treba da budu u pripravnosti. Još uvijek je postojao problem u vezi s gorivom; Vasić je konstatovao da im je potrebno deset tona. Oko 10:00 ili 11:00 sati 13. jula, Aćamović je došao u bazu UN-a i razgovarao s oficirima Nizozemskog bataljona o konvoju Nizozemskog bataljona koji je trebalo da dođe iz Beograda i donese dizel, hranu i vodu za Nizozemski bataljon.17236 Aćamović je htio da oni podijele dizel s VRS-om i s autobusima koji će biti korišteni za prevoz bosanskih Muslimana iz Potočara.  Franken i Janković su se dogovorili da VRS u Bratuncu dobije 30.000 litara dizela namijenjenih Nizozemskom bataljonu. Konvoj s dizelom stigao je 14. jula, krajem dana. Kada je prevoženje bosanskih Muslimana iz Potočara već bilo završeno, Franken je dobio naređenje da čim Nizozemski bataljon dobije gorivo, treba da ga da VRS-u. Gorivo je dato VRS-u 16. Jula Dana 12. jula, autobusi i kamioni počeli su da stižu u Potočare. Parkirali su se duž puta ispred baze UN-a, okrenuti u pravcu Bratunca. Prisutan je bio i veliki broj pripadnika snaga bosanskih Srba.  Neki od njih bili su pijani, a neki su vodili njemačke ovčare. Prevoz bosanskih Muslimana iz Potočara počeo je oko 12:40 sati. Osoblje iz pres centra Komande Drinskog korpusa je snimalo.

Bosanski Muslimani su s prostora gdje su bili okupljeni sprovođeni do vozila. Vojnici Nizozemskog bataljona i pripadnici snaga bosanskih Srba formirali su kordon držeći se za ruke i stajali na putu između bosanskih Muslimana i vozila i propuštali ljude, a zatim ih zaustavljali kada bi se određeni autobus napunio. Do vozila su većinom sprovođeni žene, djeca i stariji muškarci, ali su u njih ipak uspjeli da se ukrcaju i neki vojno sposobni muškarci. Prvi konvoj sastojao se od više od deset autobusa i nekoliko kamiona.U svaki autobus ukrcalo se oko 50 do 60 ljudi. Kada je prvi konvoj otišao, i dok su žene i djeca išli ka vozilima, pripadnici snaga bosanskih Srba odvajali su muškarce i dječake i vodili ih u „bijelu kuću“, jednu zgradu koja se nalazila na oko 150 metara od ulaza u bazu UN-a, odakle ih se moglo vidjeti. Vojnici bosanski Srbi naoružani puškama stajali su blizu autobusa. Kada je jedna žena pokušala da dotrči do svoga brata pošto su ga odvojili od nje, jedan vojnik ju je uhvatio za kosu, gurnuo i udario nogom. Onima koji su pokušavali da se sakriju ili da se povuku na začelje grupe prijećeno je oružjem i bili su prisiljeni upotrebom fizičke sile da se ukrcaju u vozila. Takođe su ih udarali nogama i tukli. Mnogi su se onesvijestili zbog vrućine i gužve. U jednom trenutku, ispred baze UN-a, Karremans je vidio Mladića, koji mu je rekao da će Aćamović biti zadužen za prevoz bosanskih Muslimana. Karremans je svojim vojnicima dao uputstvo da se koordiniraju između sebe kako bi pružili podršku snagama bosanskih Srba. U skladu s Mladićevim uputstvima izdatim na kraju trećeg sastanka u hotelu „Fontana“, u nekom trenutku 12. jula, Davidović i Simić su došli u Potočare s prvim kontingentom hljeba, vode i ljekova. Nakon istog tog sastanka, Mladić je i Popoviću izdao uputstvo da ode u Potočare i da bosanskim Muslimanima podijeli hljeb i vodu. Dok su pripadnici snaga bosanskih Srba dijelili ljudima hljeb i vodu, stigao je i Mladić i obratio se masi. Rekao im je da će svako ko to želi biti prebačen u Kladanj, a da svako ko želi da ostane, može ostati; da će prvo biti prebačeni žene i djeca; i da im niko neće učiniti ništa nažao.Dok je Mladić govorio masi, njegovi vojnici dijelili su ljudima hljeb, vodu i slatkiše. Ta scena je snimljena kamerom

izvor : https://www.srebrenicamemorial.org/bs/article/272/dvanaest-dana-sjecanja-12-juli

Džuma Namaz

Social Media

Radno Vrijeme

Vaktija